Jesmo li sami u svemiru?
U našem Mlečnu putu je oko
sto milijardi zvezda, a u svemiru je oko hiljadu
milijardi galaksija poput Mlečnog puta. Verujemo da
više od polovine svih zvezda ima jednu ili više
planeta koje oko njih kruže. Pretpostavimo li da je
na svakoj hiljaditoj planeti, zbog odgovarajuće
veličine i odgovarajuće udaljenosti od središnje
zvezde, prilike kao na našoj Zemlji, omogućavaju
nastanak života, dobijamo brojku od gotovo stotinu
milijardi planeta u svemiru gde je bar teoretski,
mogao nastati zivot. Prema tom proračunu, u našoj bi
galaksiji moglo postojati 100 miliona planeta na
kojima se mogao razviti život nalik na život na
Zemlji. Nijedna od planeta našeg Sunca, osim Zemlje,
ne daje mogućnosti za razvoj viših oblika života. Na
udaljenosti od 10 svetlosnih godina od našeg
Sunčevog sistema je oko 20 zvezda, na udaljenosti od
100 svetlosnih godina 10000 zvezda, a na udaljenosti
od 1000 svetlosnih godina nekoliko miliona zvezda.
Veličina naše galaksije je 80000 svetlosnih godina,
a udaljenost do nama najbliže galaksije, spiralne
maglice M31 u sazvežju Andromeda, oko 2,5 miliona
svetlosnih godina. Smemo pretpostaviti da je u krugu
od 1000 svetelosnih godina nekoliko hiljada planeta
sa takvim uslovima u kojima bi se mogli razviti viši
oblici života; no udaljenost do najbliže takve
planete trebalo bi da iznosi najmanje 100 svetlosnih
godina.
Međutim, nije isključeno da povoljni uslovi postoje
i na bližim planetama. Da li su se na drugim,
planetama zaista razvili viši oblici života? To još
ne znamo. Što više se bavimo istraživanjem života na
Zemlji i što dublje prodiremo u veze i funkcije
živih bića to više smo skloni da postavimo
empirijsko pravilo koje bi glasilo: kada se ispune
uslovi za nastanak i razvoj živih organizama, onda
se takvi organizmi i razviju.
Zemlja postoji kao nebesko telo četiri do pet
milijardi godina. Pre dve-tri milijarde godina
počele su se verovatno stvarati prve »žive«
belančevinaste molekule; prvi su primitivni
organizmi nastali pre milijardu-dve godina.
Najstariji su fosili algi i drugih niskih oblika
života stari 600 do 800 miliona godina. Prvi su se
sisari pojavili pre 150 miliona godina. Ljudska
praistorija je počela po svojoj prilici pre nekoliko
miliona godina. Doba homo sapiensa poćinje tek pre
50000 godina, a najmlađa i najuticajnija vrsta homo
technicust pocela je tek pre 200 godina odlučno
menjati svoju okolinu i život.
U poslednjih je sto godina čovek dospeo do svih
delova svoje planete, a u poslednjih je četrdeset
godina počeo napuštati Zemlju i putovati do
najbližeg nebeskog tela.
Teorija o poreklu opisuje kako su nasledne mutacije
i borba za opstanak delovale na stvaranje novih
osobina i nastanak novih vrsta. Ako postoji život na
drugim planetama, da li i on počiva uglavnom na
vezama C, H i 0, odnosno na: ugljeniku, vodoniku i
kiseoniku? Jesu li sunčani zraci primaran izvor
energije, a oksidacija H i C izvor sekundarne
energije za održavanje života i obavljanje njegovih
funkcija? Je li spajanje O2 i C u CO2 i cepanje CO2
na njegove elemente, temelj izmene stvari i u
vanzemaljskim oblicima života? Da li je voda i za
njih tako bitna kao na Zemlji?
Ne znamo to; ipak, na temelju spoznanja o životu na
Zemlji možemo postaviti nekoliko pretpostavki o
mogućem životu na drugim planetama. Kakva je i
kolika mogućnost poseta nekih nepoznatih razumnih
bića s gledišta naše današnje zemaljske astronauke?
Izvodljivost međuplanetarnih letova možemo se, nakon
"uspešnih" letova »Apolla« do Meseca smatrati
načelno dokaznim. Može se očekivati da će svemirske
letelice s ljudskom posadom obavljati izviđačke
letove u dalekim područjima našeg planetarnog
sistema. Da bi se te svemirske letelice mogle
kretati, primenjivaće i se hemijski, nuklearni i
električni uređaji.
Let do nama najbiže zvezde, Alfa Centaurija,
praktično nije izvodljiv pomoću tih pogonskih
uredaja. Čak i kad bi se rešile teškoće što ih
nameću ogromne dimenzije i pitanje izdržljivosti tih
uredaja, ipak ostaje granica koju određuje normalna
dužina Ijudskog života. Let do Alfa Centaurija i
natrag, čak i ako bi letelica imala vrlo usavršene
nuklearno-električne pogonske uređaje, i kada bismo
raspolagali fuzionim raketnim motorima, koji
energiju što nastaje pri spajanju vodonikovih
jezgara pretvaraju u potisak, i kad bi se fuziona
energija mogla pretvarati u potisnu snagu bez
ikakvih gubitaka, trajao bi oko 600 godina;
udaljenost te zvezde od našeg Sunčevog sistema
iznosi 4,3 svetlosne godine..
Jesmo li sami
u svemiru !?