Sibirska eksplozija
ŠTA JE TO TAMO
EKSPLODIRALO...
Tridesetog juna 1908. u 7.40 časova žitelji
mnogih sela Centralnog Sibira ugledali su na nebu
plavo-belu loptu zaslepljujuće svetlosti koja je iza
sebe ostavljala dugačak vatreni trag.Svedoci ovog
nesvakidašnjeg događaja uočili su da se lopta
kretala u smeru jug-sever,a onda, na maloj visini,
vatrena lopta je prešla na kurs sever-severoistok,
krećući se prema međurečju Jeniseja i Lene.Usledila
je strahovita eksplozija koja j e bila ravna snazi
istovremene eksplozije 500-2000 atomskih bombi, ili
oko 10-40 megatona poznatog eksploziva TNT.Do
eksplozije je na sreću došlo u praktično
nenaseljenoj oblasti Podkamenaja Tunguska, 60
kilometara od sela Vanavara.Procene kažu da je kojim
slučajem ovakvo nebesko telo palo u jednu tipičnu
ruralnu oblast SAD, izazvalo bi smrt oko 70.000
ljudi, uz štetu od oko 4 milijarde dolara.Udar
Tunguskog meteorita (ako je to bilo to), u urbanu
zonu sravnio bi grad sa zemljom, odnevši živote oko
300.000 ljudi.Na slici desno upoređena je površina
dejstva Tunguske katastrofe sa gradovima Njujorkom i
Vašingtonom.
Gotovo sve kuće u Vanavari su porušene.Meštani
gradića Kirenska, na obalama Lene, ugledali su
fontanu vatre, dima i prašine.Nad tajgom se nadvio
ogromni vatreni stub visine 20 kilometara.Iako je
dan bio sunčan, vatreni stub su videli i ljudi iz
Lenskih rudnika, nedaleko od sela
Bodajbo.Seizmografi u Irkutsku, Taškentu, Tbilisiju
i Jeni u Nemačkoj, hiljadama kilometara daleko od
mesta katastrofe, registrovali su zemljotres..USled
snažnog udarnog talasa nastalog nakon eksplozije,
drveće na površini od 2.000 kilometara kvadratnih je
poleglo ili počupano iz korena (kao što se vidi na
slikama).Prostranom sibirskom tajgom, toga dana, kao
da je prošao snažan tajfun koji je milione stabala
sravnio sa zemljom.U mestu Strelki,koja se nalazi u
sibirskom bespucu, poznati sovjetski etnograf I. M.
Šušlov, razgovarao je sa grupom meštana, koji su mu
rekli da je ova katastrofa ne samo uništila sibirsku
tajgu i njihove logore gde su živeli, pri čemu je
ubila nebrojeno životinja, nego je sa sobom ova
tajanstvena pojava donela i čudnu bolesti sobovima,
narocito šugu, za koju meštani kažu da se nikada pre
eksplozije nije pojavljivala.
Objašnjenja koja su tokom godina pripisivana ovoj
zagonetnoj sibirskoj katastrofi odgovarala su
trenutnoj naučnoj modi.Kako se moda menjala, tako su
u pomoć prizivana
plamena božanstva, antimaterijalni meteori,NLO na
nuklearni pogon, male crne rupe.. Naročito se dugo
održala pretpostavka o nuklearnoj eksploziji, koju
podržavaju i ufolozi.Tome je u mnogome doprineo
sovjetski pisac naučnih romana Aleksandar Kazancev,
koji je godinama kasnije, našao jako puno sličnosti
izmedju Hirošime i Tunguske, da je postavi o i
teoriju po kojoj se u Sibiru takodje radilo o
nuklearnoj eksploziji.On je tu ideju odenuo u jednu
naučno-fantastičnu priču, objavljenu 1946.godine, u
kojoj je izneo mišljenje da je eksploziju izazvao
oštečeni kosmički brod u pokušaju da dodje do sveže
vode iz obližnjeg Bajkalskog jezera.Tako je rođen
mit o 'tunguskom NLO', koji je opstao do današnjih
dana.Njemu u prilog išla su i tvrđenja da su u
blizini mesta događaja nađeni tragovi zračenja i da
su biolozi kod nekih biljaka otkrili mutacije i
pojačani rast (efekti koji su primenjeni posle
dejstva vodoničnih bombi).U prilog NLO teoriji išla
je priča istraživača Leonida Kulika koji je u
Vanavaru posetio nekoliko starijih ljudi koji su mu
kazali da su toga sudbonosnog dana na nabu primetili
'cilindrično telo'.Ovakva tvrđena pokazala su se
nedovoljno pouzdana.Tvorac tehnike određivanja
starosti pomoću radioaktivnog ugljenika i novelovac
W.Libi, proveravao je rezultate ispitivanja biljnih
prstenova formiranih posle eksplozije iz
1908.godine.Našao je doduše, minimalne promene u
zračenju, ali je izračunao da bi stvarna nuklearna
eksplozija morala ostaviti tragove najmanje sedam
puta izraženije od onih koji su nađeni.Sa Libijevim
tvrđenjem da 1908. nije bilo nikakve nuklearne
eksplozije, slažu se i nalazi norveških hemičara
koji su objavili rezultate svojih istraživanja, po
kojima biljni prstenovi nisu pokazivali nikakve
tragove zračenja.
Razumljivo je stoga da većina naučnika ne prihvata
ideju o nuklearnoj eksploziji.Britanski astronom
Freensis Vipl, prvi je 1930.godine izneo ideju da je
Zemlju posetila mala kometa.Vodeći astronomi i
geolozi u Rusiji takođe se zalažu za hipotezu komete,
demantujući tako utisak koji bi se mogao steći iz
istupanja ufologa i pisaca kako je teritorija NLO
zvanična ruska verzija događaja.
Tek 1927.godine organizovana je prva ekspedicija
predvođena akademikom Leonidom Kulikom.Istraživanja
u oblasti sela Vanavara trajala su tri godine.Sa
izuzetkom ulegnute šume na ogromnim prestorima tajge,
istračivači tada nisu otkrili neki drugi trag
Tunguske katastrofe.Nije bilo ni kratera, ni
razbacanih delova nekog meteorita.Desetine narednih
ekspedicija nisu bacile više svetlosti na tajnu ove
neviđene kataklizme.Džinovski kosmički objekt kao da
se istopio u gustim slojevima atmosfere ili ispario
prilikom eksplozije.Između mnogobrojnih hipoteza
kojima je zajednička karakteristika da je 'neko' ili
'nešto' palo sa neba, a koje su imale veoma stručnu
osnovu, ali i banalna objašnjenja, Tungusku
katastrofu na najrealniji način objašnjava ona
hipoteza koja kaže da se naša planeta sudarila sa
nevelikom kometom sastavljenom od leda i zamrznutih
gasova.Ona se raspala na nekoliko delova koji su
prohujali kroz atmosferu.Time je, smatraju
pristalice ove pretpostavke, dato objašnjenje zbog
čega nema nikakvog meteorskog materijala na mestu
nesreće, sa izuzetkom sićušnih magnetnih kuglica
otkrivenih u uzorcima zemlje.Delovi komete,
očigledno nisu dospeli do zemljine površine, budući
da nije otkriven nijedan krater, trag udara nekog
komada sa neba.
Februara 1991.godine 'Komsomolskaja pravda' je
objavila senzacionalnu vest o istraživanjima koje je
u oblasti Evenkijske tajge obavio izvesni Vladimir
Voronov.Tamo je otkriveno još jedno, do tada
nepoznato ulegnuće šume, koje je istini za volju,
opisano daleke 1911. tokom gradnje puteva kroz ovu
oblast, ali niko tada na to nije obratio
pažnju.Oblast je naime toliko udaljena od mesta
Tunguske katastrofe da naučnici nisu ni slutili da
je meteorit izazvao ovakve posledice na
Zemlji.Voronom se nije zadražao samo na tome.Na oko
100 kilometara severozapadno od oblasti u kojoj je
Kupikovljeva ekipa vršila istraživanje, Voronov je
otkrio veliki levak prečnika 200 metara, prekriven
gustom šumom i rastinjem.Visin rubova levka je 15-20
metara...Znači, ipak je nešto palo na Zemlju.Ili je
možda to neka pojava koja nije povezana sa Tunguskom
katastrofom, već ima svoje korene u dalekoj
prošlosti?
Odgovor će dati budućnost, ali pažnju skreće sledeća
činjenica: ' Krater Voronova', 'Kulikovljeva' i 'Evankijevska'
ulegnuća šume čine jednu zajedničku zonu
orijentisanu u smeru zapad-severozapad.Ako se ova
zona produži prema smeru istok-jugoistik dolazimo na
rastojanje od 700 kilometara od zagonetnog Patomskog
kratera.
Ovaj čudni krater smešten je na Patomskoj visoravni,
nalazi se na gustoj i nepristupačnoj tajgi, na rubu
brda visokog 1.350 metara, u središtu oblasti
poznatoj po velikim zalihama zlata.(Zašto li se
Sibir toliko čuva?).
Iako ovaj krater podseća na vulkan, na njemu nema
nikakvih tragova lave.U potpunosti Patomski krater
se sastoji od odlomaka i komada zemlje, bez ikakvih
vidljivih promena izazvanih hidrotermalnim ili nekim
drugim procesima.Takodje, oblik ovog kratera odudara
od poznate forme koja se dobija kada meteorit udari
u Zemlju, a ideja o njegovom vulkanskom poreklu
odbačena je u startu.U stvari, on podseća na
pojedine kratere na Mesecu, jer se sastoji od
pravilnog prstenastog ovala i uzvišenja u samom
centru.
Pružajući se iznad beskrajne tajge, krater je
jedinstvena pojava na Patomskoj visoravni.Ovakvih
struktura nema nigde više u celom Sibiru.I onda,
odjednom, Voronov otkriva identičan krater u zoni
Podkamenaja Tunguska.Da li su ovi krateri tragovi
zagonetne Tunguske katastrofe?
Po svojim dimenzijama, patomski krater je sličan 'Krateru
Voronova'.Visina prstenastog ovala je 20 metara, a
prečnik 86 metara.Krater je simetričan i svojom
dužom stranom orijentisan prema jugozapadu, upravo
prema onoj strani sa koje se kretalo nepoznato
telo.Treba primetiti da je prema svim poznatim
materijalima istraživanja do 1964. smatrano da je
trajektorija kretanja kosmičkom tela prolazila u
smeru sa juga na sever (južna varijanta).Međutim,
nakon detaljnih analiza istraživači su došli do
zaključka da se neposredno pre eksplozije 'došljak'
iz kosmosa kretao u smeru zapad-severozapad (istočna
varijanta).Naučnici su teško mogli da objasne ovu
pojavu, pa je rođena hipoteza o 'manevrisanju'
nepoznatog tela.Ovo manevrisanje rodilo je i
hipotezu o padu vanzemaljskog kosmičkog broda čija
je posada do zadnjeg trena pokušavala da izbegne pad
na Zemlju.
Patomski krater nema sličnog 'sabrata' na Zemlji,
baš kao što i Tunguska katastrofa predstavlja
jedinstven događaj u poznatoj istoriji naše
planete.Pretpostavlja se da je Patomski krater
nastao prilikom udara materije neke komete (led,
čvrsta ugljena kiselina ili metan) koja je
intenzivno degazirala i koja je, možda nakon udara,
nastavila sa degaziranjem.Po svemu sudeći brzina
udara iznosila je 15-20 kilometara u sekundi, a
dubina prodiranja do 200 metara.
Američki naučnici koji su takođe istraživali ovaj
događaj, smatraju da je Tungusku katastrofu izazvao
deo komete Enke koja ima period rotiranja od svega
3.5 godine, tako da često prolazi pokraj Zemlje.Neki
drugi fizičari povezuju Tunguski 'meteorit' sa
Halejevom kometom koju prati čitav roj kosmičkih
tela i prašine.Halejeva kometa se pojavljuje u
blizine Zemlje svakih 76 godinaNa njenoj jako
razvučenoj orbiti postoji nekoliko grupa kosmičkih
objekata.Sedamdeset šest godina nakon Tunguske
katastrofe, 26.02.1984. praktično istom
trajektorijom na nebu zapadnog i istočnog Sibira
preletelo je svetlo kosmičko telo sa narandžastim
repom.Nad rekom Čula, koja se uliva u Ob, telo je
eksplodiralo, a snaga eksplozije bila je
ekvivalentna snazi od 10 kilotona TNT-a.Ako je
Tunguski meteorit bio u stvari prirodni satelit
Halejeve komete, 2060.godine kada će ponovo pored
Zemlje da proleti ova kometa, moći ćemo da proverimo
istinitost ove pretpostavke.
Pre oko 12 godina desilo se još nešto.Izvesni
inženjer Jurij Labvin bio je pronašao fragment
Tunguskog meteorita u Krasnojarsku.To je bila prava
gromada mase 5 tona, sa desetinama kamenih komada.To
je bio prvi slučaj u istoriji proučavanja Tunguske
katastrofe da su otkriveni delovi ovog misterioznog
nebeskog tela, koji je putovanje završio u sibirskoj
tajgi.Prema proveni krasnojarskih stručnjaka 80
odsto ovog komada predstavlja kombinacija kremena i
klasičnih meteorskih materijala, ksederolita i
monolita.Mesto otkrića ovog dela Tunguskog meteorita
nalazi se daleko od očekivanih oblasti gde je udar
bio najjači.Tačno mesto pada još uvek se drži u
tajnosti, dok se sa stoprocentnom sigurnošću ne
utvrdi da je zaista reč o meteoritu.Zna se samo da
je otkriven na rastojanju od oko 600 kilometara od
centra eksplozije.Pitanje je samo šta ima da se
mesto pada drži u tajnosti, i šta su tamo videli oni
koji su prvi došli do tog tajanstvenog mesta.Sve u
svemu, sve je objašnjeno i ništa nije
objašnjeno.Tunguska katastrofa će i dalje biti tema
mnogih predavanja, seminara i naučnih radova, a ni
hipoteze o NLO-u, crnoj rupi, antimateriji nikada
neće isčeznuti iz ove tajanstvene priče.